Leto 1993
godine, u Kovilju, mama i ja smo se spakovale, napravile sendviče od domaćeg
hleba i pečenog mesa i krenule na put. Idemo u Nemačku kod tate. Vozom iz Novog
Sada preko Budimpešte, Praga, do Minhena. Avantura.
Sve sendviče
smo pojeli još na železničkoj stanici u Novom Sadu jer smo rano morale da
krenemo iz Kovilja, ko zna dal će pući guma na autobusu ili ... Za svaki
slučaj. Voz kreće u ponoć.
U Budimpešti
rano jutro, trčimo na voz za Prag, prolazimo pored tek otvorene pekare. Mirišu
mađarske delicije, nama krče creva al ne smemo da zakasnimo. U kupeu sa nama
dva Nemca, blaženi klopaju iz Mc Donald’s kesica. Za Mek znam iz filmova.
Mislim se, blago njima. Nekako su smešni, simpatični, drugačiji i novi. Al, oni naši sendviči su bolje mirisali. Mama i ja se smejemo. Ja plačem,
kao i uvek kada se smejem od srca.
Stanica u
Pragu izgleda nestvarno. Osećam se kao u nekom filmu među tim ljudima što
pričaju drugi jezik. Dobrom filmu. Prvi put jedemo picu sa paprikom i pomfri
sa majonezom, pijemo koka kolu, smejemo se Nemcima iz voza i baš uživamo.
Mi nedeljom uvek idemo na ručak kod mame i tate. Ove nedelje
je tata bio na pecanju, mami je bio rođendan a ja sam odlučila da napravim ručak. Nešto
drugačije, novo i neobično, kao naša avantura od pre skoro dvadeset godina.
Odlučila sam
da isprobam recept koji sam naučila kada sam bila sa Senkom (
Na pikniku...) na
Il Primo radionici. To veče je bilo jedno od
onih koje neću nikad zaboraviti, zbog hrane, ljudi i emocije koju smo nas
dve doživele. Senka je to divno opisala, ja bolje ne bih mogla sročiti-
Il Primo- La prima volta.
Slobodan,
vlasnik Il Prima, Filip i Vanja iz restorana
Homa su bili neverovatni. Prvi put
sam se našla u društvu takvih profesionalaca i čistih hedonista. Meni koji su
sastavili me je oborio sa nogu.
Pravila sam blini sa ruzmarinom, kremom od sira i vlašca, pire od rukole, krambl sa bosiljkom i filet lososa.
Za dezert čiz kejk. Predjelo i glavno
jelo su sa radionice, ali sam ih morala malo prilagoditi.
Sastojci:
Blini
U dve kašike tople vode rastopiti 2g kvasca i malo šećera.
U činiji za mućenje sjediniti 50 g brašna, 1
jaje, so i mleko. U masu dodati rastopljeni kvasac i sve umutiti u masu
malo gušću od klasične mase za palačinke. Po potrebi dodati mleko ili vodu kako
bi dobili željenu gustinu. U masu možemo
dodati ruzmarin ili omiljeno začinsko bilje. Bline pržiti na malo vrelog
ulja par minuta sa obe strane. Poslužiti sa kremom od sira u koju smo stavili
vlašac, sitni sir, kiselu pavlaku i neutralnu pavlaku.
Krambl od bosiljka
U činiju za mešanje spojiti 30 g putera, 15 g brašna, 25g
ovsenih pahuljica, 10 g smeđeg šećera, kašikica pesta od bosiljka i pola
kašičice soli. Sve dobro izmešati, rasporediti u pleh i peći na 180 C oko 15
min uz povremeno mešanje.
Ovaj krambl je baš aromatičan tako da ga treba staviti
manje. Ja sam za fotografisanje stavila više kako bi se video. U originalu,
stavlja se samo malo krambla ispod mesa ili lososa.
Pire od rukole
Krompir skuvati, procediti i u njega dodati mešavinu
neutralne pavlake, mleka, putera, so, biber i rukolu (50 g), kašičicu senfa i
kašičicu meda. Sve to dobro u blenderu sjediniti dok se ne dobije kremasti
pire. Svi sastojci prilikom blendanja moraju biti topli.
Prijatno!