Otvorim oči.
Pogledam gore, nema pola plafona. Treba da se završi. Jednom.
Desno, nesređeni zidovi sa sve šinama na koje treba da se postave ploče. Jednom.
Levo, zid na kojem je Bobi vežbao gletovanje. Dovršiće ga. Jednom.
U kupatilu, gledam se u veliku sivu površinu iz koje viri kabl za struju. Tu će biti ogledalo. Jednom.
Krenem niz stepenice. I one će jednom biti gotove.
Imamo puno tih Jednom po kući. A bome i u dvorištu.
Kad je dobar dan, ni ne primećujem ih.
Kad je loš dan, samo njih vidim.
I ne pomaže ni kad sebi kažem: bitno-da-smo-zdravi, pomisli-koliko-ljudi-nema-krov-nad-glavom, deca-u-africi-gladuju, prekini-ne-buni-se-kad-stvarno-nemaš-razlog-za-to.
Loš dan je uporan. Voli kad dođe njegovih pet minuta.
Zato siđem dole.
I sam pogled na nedovršenu kuhinju čini da se loš dan počne izduvavati. Onako kao balon koji ima malu, malu rupu.
Kuhinja koja neće biti gotova jednom. Biće gotova ubrzo.
U toj vrlobrzogotovoj kuhinji najlakše se loš dan pretvara u dobar.
Tako i te nedelje.
Napravim doručak za mog Majstora i mene.
Muzika svirucka, Miljanče pravi kuhinju, kućom se širi slatkasto-kiseli miris, a loš dan negde u ćošku čami, izduvao se skroz, niko ga ne zarezuje.
Kiselo-slatki krastavci
Za oko 10 tegli:
6 kg krastavčića
1 kg luka (isečenog na režnjeve)
6 čenova belog luka (samlevenog)
100 g soli
2l vode
750 ml sirćeta
1 kg šećera
2 kašike slačice
1 kašika kurkume
→ Krastavce dobro oprati četkicom kako biste
uklonili sve nečistoće.
→ Čiste tegle (staklene) i poklopce (metalne)
staviti u hladnu rernu i uključiti je na 100°C.
→ Ostaviti tegle u njoj još desetak minuta
nakon što je rerna dostigla temperaturu od 100°C.
→ U veliku činiju ili dve, pomešati
krastavce, luk i beli luk.
→ Mešavinu ređati u mlake tegle tako da
krastavčići i luk budu što kompaktnije složeni.
→ Kada ste blizu vrha, postavite preko
krastavčića mrežicu koja sprečava sadržaj tegle da ide prema gore.
→ Sirće, šećer, vodu, slačicu i kurkumu
staviti na ringlu da provri.
→ Preliti vrelu mešavinu sirćeta i začina
preko teglica tako da sav sadržaj tegle bude prekriven.
→ Ostavite sa strane da se ohladi.
→ Ohlađene tegle poklopite i čuvajte na
hladnom i tamnom mestu.
Pošto ja nisam koristila konzervans, veoma je
bitno da krastavčići budu na hladnijem mestu. Neki špajz ili terase gde se ne
greje.
Krastavčići su spremni za konzumaciju već
nakon dve nedelje, s tim da što duže stoje, to će se više slatkoukiseliti.
*****
E sad, ako ste skeptični prema ovim jako finim krastavčićima, predlažem vam da u nedelju, 15.09. svratite do Mikser Hausa, na peti Mikser Dizajn Fud, i uverite se u njihovu divnoću:)
Mezze tim će nastupiti sa super drugačijom zimnicom koje smo spremili specijalno za Mikser, i sve to ćete moći i da probate i da kupite.
Eto, čekamo vas:)